ratni zarobljenik
Due to international translation technology this story may contain spelling or grammatical errors. To the best of our knowledge it meets our guidelines. If there are any concerns please e-mail us at: CustomerService@MenontheNet tih dana se pricalo o ratu, ali niko vjerojavao da ce doci i do nas. Ja sam imao nepunih osamnaest godina, prakricno nevin u svakom smislu rijeci, i nisam ni pomisljao da bi mi se moglo desiti sto mi se kasnije desilo- naime- ako se pricalo o silovanjima, podrazumjevalo se da se radi o zenama- e pa, to i ne stima bas sasvim. tih dana su se ljudi masovno iseljavali iz B., posebno zene i djeca. Atmosfera je bila napeta. Moja majka i sestra su takodjer otisle sa konvojem, tako da sam ostao sam kod kuce. Sve je bilo kao i obicno, gledao sam TV i otisao spavati. Oko dva ujutro me probudilo lupanje na vratima, cuo sam mnostvo muskih glasova i poneki pucanj. Udarali su kao ludi u vrata i derali se: "Otvarajate- znam da ste unutra!" Umirao sam od straha i sakrio se u malo spremiste ispod stepenica, u nadi da me nece naci. Nakon desetak minuta su razvalili vrata i cuo sam korake svuda po kuci. Nisam mogao tacno odrediti koliko ih bilo, ali sam pretpostavljao po buci koju su pravili da ih mora biti dvadesetak. Molio sam boga da me ne nadju. Cuo sam kako su psovali i bjesnili:"Pobjegli su majku im jebem..." Cuceci u mraku cuo sam kako se koraci priblizavaju malim vratima iza kojih sam stajao, radi sigurnosti sam izvadio sijalicu, misleci da me u mraku nece vidjeti. Vrata su se tako naglo otvorila da sam pao svom duzinom po sobi. Pri svetlu koje je dolazilo iz hodnika sam razabrao slluete nekoliko viskoih muskaraca, svi su imali oruzje i maske na LICIMA. Odmah su me primjetili i scapali za noge i izvukli na hodnik. Ja sam se otimao koliko sam mogao, na sebi sam imao samo tijesne bokserice i atletsku majicu. Za svoje godine, bilo mi je kako rekoh skoro 17
###